Day 16: Tribal print

Ok, ovo bi mogao biti jedan poduži post jer moram sve svoje frustracije izbaciti van, ali obećajem neću ga završit frustrirano. Prije nego sam počela ovaj izazov grozila sam se današnjeg dana tribal printa. Od pomisli na tribal mi je bila muka jer nisam blagog pojma imala što da radim. Guglala sam i guglala i što sam više tribal uzoraka vidjela to mi je veća muka bila. Znate mene kako sam smotana kod free hand nail arta tako da nije dolazilo u obzir da nešto sama crtam. I ajde smislim ja nešto, nude podloga, malo spužvanja sa svijetlo plavim i narančastim lakom i za kraj preko toga neki ala tribal pečat. I napravim ja pola manikure i dođem do pečata i eto problema. Nikako da mi se uzorak primi za pečat. Prvo me mučilo struganje viška laka sa pločice jer višak stružem sa starom karticom da ne grebem pločice, ali ovaj put to nije funkcioniralo pa sam višak morala strugat sa Konad strugalicom. Ne želite znat kako sam pločicu izgrebala, ali ajde bar sam višak laka uspjela ostrugat kako treba, ali uzorak se i dalje ne prima. Jedno 50 puta sam pokušavala i od tih 50 puta samo mi se jednom uzorak primio za pečat i onda već iznervirana idem uzet Essence pečat i za njega se uzorak primi savršeno. Tko bi to rekao, za Konad se ne prima, ali za Essence se prima. Živčani slom broj 1.

Ajde nekako ja sklepam tu manikuru, poslikam ju i odem spavat. Drugi dan ujutro (jučer) nakon što sam napravila sve što sam trebala sjednem ja za komp uz kavicu i idem pisat post, ali prije toga sam uspjela napraviti najveću glupost ikad. Htjela sam poslikati nove prstene koje sam napravila i obrisala sam iz fotiće slike tribal manikure jer sam bila uvjerena da sam ih sinoć prebacila na komp, a nisam. I tako ja tražim slike u kompu, a od slika ni S. I onda dođe živčani slom broj 2.

Toliko sam se namučila sam ovom manikurom i onda takvu glupost napravim. Ubit sam se htjela, ubit. I dođe meni tračak nade kad mi je jedna divna cura rekla da skinem jedan program s kojim se mogu vratiti  neke stvari koje su obrisane. Skinem ja taj program, pokrenem traženje i nađe on meni hrpetinu slika i to neke još od ljeta, ali mojih tribal noktiju nema i nema. Živčani slom broj 3.

I nije mi bilo druge nego lak u ruke i radi sve ponovo. Sad kad sam ovaj drugi put napravila manikuru koja je ispala lošije od one prve mogu reći da mi se ova druga čak više sviđa od te prve baš zbog te nesavršenosti. Radila sam ju dosta brzo jer sam se htjela ovoga riješit što prije i zato mi se pečat nije prenio kako treba, ali baš to daje ovoj manikuri ono nešto što mi se sviđa. Djeluje mi baš nekako “staro”, izlizano… Čudo jedno, ali nakon tolikih problema sviđa mi se. I sad ju najradije ne bi skinula, ali čim nokte pogledam sjetim se sve muke koju sam prošla i nema šanse da više ikad radim tribal nokte.

Stvarno je ovo ispao jedan dugi post, jedan od najdužih koje sam napisala, ali morala sam sve izbacit iz sebe da mogu mirno krenut dalje na sljedeće manikure. I ne ponovilo se ovo više, NIKAD! Ali NIKAD!!!